Univerzalni servis, u smislu ovog zakona, je skup osnovnih elektronskih komunikacionih usluga propisanog kvaliteta koje su na teritoriji Crne Gore dostupne svim krajnjim korisnicima po pristupačnim cijenama, bez obzira na njihov geografski položaj. Univerzalni servis se pruža na tehnološki neutralnoj osnovi, primjenom načela objektivnosti, transparentnosti, srazmjernosti i nediskriminatornosti i uz što manje narušavanje konkurencije na tržištu.

Usluge Univerzalnog servisa definisane su u članu 82 stav 1 Zakona o elektronskim komunikacijama (“SL. List CG”, br. 40/13, 56/13, 2/17 i 49/19) i one obuhvataju:

  • Ispunjavanje opravdanog zahtjeva korisnika za pristup javnoj elektronskoj komunikacionoj mreži i javno dostupnim elektronskim komunikacionim uslugama na fiksnoj lokaciji, čime se omogućava govorna komunikacija i brzina prenosa podataka koja omogućava funkcionalni pristup internetu;
  • Pružanje usluge univerzalnog telefonskog imenika (Univerzalni imenik) i univerzalne službe za davanje informacija o telefonskim brojevima pretplatnika (Univerzalna služba informacija);
  • Mogućnost korišćenja javnih telefonskih govornica ili drugih javno dostupnih pristupnih tačaka za javnu govornu uslugu, u svakom momentu, u skladu sa opravdanim zahtjevima i potrebama krajnjih korisnika, u pogledu geografske pokrivenosti i kvaliteta usluge; i
  • Posebne mjere i povoljnosti za lica smanjene pokretljivosti, kao i lica sa invaliditetom, uključujući i pristup hitnim službama, službi za davanje informacija o broju pretplatnika i imeniku pretplatnika, koje omogućavaju jednake mogućnosti za pristup javno dostupnim telefonskim uslugama koje imaju i drugi krajnji korisnici, kao i odgovarajući izbor operatora dostupnih većini krajnjih korisnika.

Minimalni skup usluga koje obuhvata Univerzalni servis određuje Vlada, dok Agencija prati i predlaže potrebne izmjene minimalnog skupa usluga Univerzalnog servisa.